Gorak okus gorčine…boli… i prezira
Ja nosim u sebi,
Sve ove godine…zbog tebe,
A ti to niti ne primjećuješ….
Ne vidiš me kako propadam iz dana u dan sve više,
U tišini i boli….
Svaka tvoja riječ poput noža je,
Što u meni sve razdire….
Ponekad se zapitam da li me uopće i voliš,
Da li vidiš u mojima očima bol?
Pitam se da li se ikad pokaješ,
Za sve izrečene uvrede?
Svake noći molim se za mrvicu tvoje ljubavi,
Za jedan zagrljaj koji nikad mi ne upućuješ….
No ponekad čini mi se da je tvoje srce poput stijene hladno,
Kad mi ono najvažnije uvijek uskraćuješ….
U tvom pogledu ja sam samo sjena,
Koja mjesta nigdje nema,
Samo sluga,
Koja te prati i daje ti sve što ti treba…
Tvoja grubost tako boli….i uništava moju dušu,
Dio po dio nečujno i sporo….
Dok sve moje nade i zidine snova se ruše,
A ti se niti ne kaješ zbog sveg učinjenog….
Ponekad te poželim mrziti…no to ne mogu,
Jer nemam nikoga kome pripadam,
Ponekad poželim da te prezirem…ali niti to mi pomoći neće,
Jer onda bi poput tebe postala….
Tvoja hladnoća,taj pogled iz tvojih očiju,
Samo me više udaljavaju od tebe,
I kad pomislim da ima nade da ćeš se promijeniti,
Shvaćam da je to nemoguće jer ti voliš samo sebe….
Nikad je neću biti tvoje dijete na koje bi bila ponosna,
Nikad neću biti ono što bih ti željela….
Nikad neću biti tvoje ljubavi dostojna,
Jer ja sam samo sjena….smo promašaj….
Jednog dana kad skupim hrabrosti i odem,
Možda shvatiš koliko sam se trudila,
Jednog dana kad me više ne bude,
Možda se i budeš pokajala……
Možda shvatiš da sve što sam od tebe željela je tvoj zagrljaj,
Tvoju ljubav i dašak topline….
Možda shvatiš,a možda i ne …sad tako svejedno je,
Jer ovo dijete uvijek će te voljeti svim srcem iako ti nisi ponosna njime….
ajme..predivno..pozz