Svaki put kad sklopim oči ja vidim tvoj odraz lica,

Vidim tvoje crne oči,crne poput najtamnije noći,

Čujem tvoj glas što odjekuje kroz planine i gore,

Vidim tvoj predivan osmijeh i poželim te bliže,poželim pored tebe proći…

Samo na kratko da vidim onih očiju vedri sjaj,

Toliko kratko da samo tvoj parfem sa košulje upijem,

Da osjetim slučajni dodir u prolazu što će mi zaustaviti dah,

Da zapamtim tvoj pogled što bi se zaustavio u tom trenutku na meni i da se njime opijem.

Postao si mojom ovisnošću,mojom slabosti…

Kao čaša viskija previše za alkoholičara….

Postao si moj vjetar,a ja tvoje more što valove na obalu šalje,

Kasan radni sati jednog radoholičara….

Tvoj pogled me je razotkrije u treptaj oka još dok se nisam niti snašla,

Zarobio me svojom toplinom i ljepotom i od tada on predstavlja moj nemir,

Posve nenadano i plaho tvoj osmijeh je došao u moju dušu,bez kucanja,bez i jednog glasa,

Smjestio se tu i udomio se kao njezin posjedovac,kao njezin vladar.

Sada boraveći u ovom klupku emocija,što ljubav svoj šal plete,

Htjela ja to ili ne,ali postajem krhka,postajem slaba…slaba na tebe,

Zanesena nitima ,zanesena sa srećom,

Pratim tvoj korak sa osmjehom…

Ljubav je doista čudna i ponekad njezino značenje,njezina djela teško je shvatit,

U jednom trenutku ti pruža sve,dok u drugom sve ti uzima,

Dođe sama kad kod poželi,ne pita za posljedice,nit iza dopuštenje,

Kad poželi odlepršati dalje sa sobom ono što ti je poklonila to ti i oduzima…

 Hoće li tako biti i sa tobom,hoće li tvoje srce pronaći i nešto za mene,

Barem malo ljubavi,topline i poštovanja,

Ili ćeš i ti tijekom vremena netragom samo nestati,

Ostavši me sa suzama,boli i tmurnim noćima prepunim tugovanja…

Vrijeme će pokazati svoje,ali voljela bih da ostaneš tu u blizini,

Da zajedno osluškujemo pjev cvrčkova u ljetnim noćima,

Da boravimo jedno pored drugog kada jesenje kiše se spuste,

Da pobijedimo sve prepreke,pa i magle guste…

Ostani tu i zajedno ćemo proučavati životni put,

Putovati ćemo skupa po njegovom kolosijeku,

Preplivat ćemo njegove oceane i rijeke,

Jedno uz drugo…ti pored mene,a ja pored tebe….

Hay!

Evo par riječi i od mene.Kao što znate na našim malim ekranima već neko vrijeme možemo gledati Ally McBeal,simpatičnu mladu odvjetnicu koja je puna problema i ništa joj ne ide u privatnom životu.Kod nas trenutno se prikazuje 2 sezona od 5 i prava šteta što je snimljeno samo 5 sezona.U seriji pojavljaju se mnoge slavne zvijezde poput Lucy Lu,Bon Jovi-a,Barry Whita,Stinga,Mariah Carey,Elton John ,Christina Ricci....i još mnogi drugi dok glavni dio ekipe čine...Calista Flockhart (Ally McBeal), Courtney Thorne-Smith (Georgia Thomas), Greg Germann (Richard Fish), Lisa Carson (Renee Radick), Jane Krakowski (Elaine Vassal), Gil Bellows (Billy Thomas)Stoga nadam se da ćete uživati u tjednim epizodama uz ovu simpatičnu ekipu jer zasigrno će vas se svidjeti.....

Sjećam se svakog dodira,svake riječi,svakog pogleda,

Svakog trenutka kojeg smo proveli,

Ali sad su to samo sjećanja skrivena iz ugla,

Što su tragove na duši ostavili.

Sjećam se tvog glasa što bodrio me,

Tvog koraka,tvog osmijeha zbog kojih sam drhtala,

Sjećam se…ali sada više pored mene nema te,

Ostale su samo noći hladne i uplakane…

Pokušavam započeti novi život,

Sanjati nove snove,

Pokušavam pronaći smisao,

I zatvoriti vrata ljubavi ove...

Upoznati nekog novog,tko će mi pokazati novi svijet,

Prepun boja i topline,

Pokušavam pronaći nekoga tko će zamijeniti te,

Netko tko će ukloniti ove bolne i hladne zidine…

Zidine naše uvele ljubavi i ovih uspomena,

U kojima sam već dugo zatvorena,

U kojima trunem poput lišća,

I kao rob u njihovim lancima sam zarobljena.

Moram se osloboditi ove taštine i boli,

Predugo sam sa njima i u njima boravim,

Umorna sam…ranjiva… i izgubljena,

I zato ja sad odlazi…

Ispred mene samo je cesta što vodi miljama u nepoznato,

I hladan vjetar što plete niti u mojoj kosi,

Po posljednji se put okrećem da upamtim što je iza mene ostalo,

A ono malo nade što imam sa sobom nosim…

Možda se jednog dan i vratim u maleni grad,

Kojeg sad ostavljam iza sebe,

Možda …ali onda kada budem puno jača,

I kad bez tragova prošlosti budem mogla stati ispred tebe.

A  do tad ja pozdravljam nove putove i gradove,

Što ispred mene nalaze se,

Pozdravljam nove luke i mostove…

Što spajaju dvije obale…

Evo i novo svitanje rađa se,

Zlatnom nitima sunca što iza planine diže se,

Te u visine prema bijelim oblacima penje se,

U rajske nebeske visine…

Sad znam da se i ljubav ponovo probudi,

U srcu što je tiho zaspalo,

Baš kao i svako novo svitanje,

Samo mu je malo duže vremena potrebno da bi se probudilo…

Sad znam da je i moja sreća možda u blizini…iza nekih zatvorenih vrata,

I nove stranice života,što čekaju da budu ispisane…

Sad znam… ali trebat će mi još vremena

Da bi se uspomene stare ljubavi zatvorile…

Svanulo je još jedno jutro,prekriveno sivim oblacima,

Iza kojih se sunce svojim zrakama pokušava probiti,

Hladan povjetarac raznosi zlatno lišće ulicama,

Dok užurbani prolaznici jure kolnicima.

Studeni je otvorio svoja vrata

I sa sobom donio hladnije dane,

Zima se lagano približava,

A na izmaku je i kraj godine…

U zraku osjeti se miris svijeća,

Što na groblju svojih voljeni obitelji pale,

U znaku sjećanja polažu cvijeće

I vraćaju sjećanja na uspomene stare….

Molitve sa svih strana odjekuju

I tuga se vidi u očima majki,

Što godinama pokušavaju svoje voljene pronaći,

Koje su u vrijeme progona izgubili….

Suze i bol posvuda na licima se vide…

I riječi su suvišne da bi se u ovom trenutku izrazile,

Dok nemoć i patnja u srcima žive,

Jedino su  još nada i vjera ostale da bi tugu  u duši ublažile…

Slike svijeća,krunica i cvijeća obilježavaju ovaj usnuli dan,

Što nas vraća korak unazad gdje mir počiva,

Gdje ništa osim molitve nije važno,

Gdje smo svi isti bez ili sa manira….

Sumrak pada ,a blještavost svijeća sve je ljepši,

Zvuk crkvenih zvona odzvanjaju prema vječnosti….

Spokojnost i blagoslov neka ovaj dan obilježi,

Diljem svijeta neka se ljubav i mir barem danas u svim srcima osjeti….

Neka neprijatelj,neprijatelju ruku mira pruži,

Jer otišli smo predaleko i sami sebe smo izgubili,

Neka se pohlepa i zavist poput leda otope,

I nove stranice nekog ljepšeg  svijeta otvore….

Barem neka nas na ovaj dan toplina dotakne,

Da spoznamo sami svoje pogreške,

Neka i naše svijetlo ponovo zasja,

Jer Božja je ljubav neizmjerna……