pon - 03.03.2008, objavio Angy 3. ožujak 2008 15:52:47
Nepozvani gost!
Nepredviđenost,tajnovitost,neodoljivost…
Su samo dio elemenata koje nam život svakodnevno donosi,
Oni su uvijek pored nas i svaki za sebe ponešto govori,
Oni nas uvijek prate,ma gdje se mi nalazili i svaki ponešto za sebe od nas odnosi…
Da,nepredviđen bio susret sa tobom onog dana,
Da ću te susresti nisam vjerovala niti sama,
Sjećam se tvog pogleda što je sjajio,
Jer tog dana na meni je trag ostavio.
U njemu se krila toplina ali i tajnovitost što privlači k sebi,
Pogled koji iz sjećanja tako lako ne blijedi,
Nisam niti slutila da bi samo jedan pogled bio dovoljan,
Da mi se misao od tebe ne odvaja.
Pitala sam se da li ću te ikad ponovo susresti,
Onaj neodoljiv osmijeh na tvojim usnama,hoću li ponovo vidjeti,
Nisam niti izustila rečenicu do kraja,ti si već iza ugla bio,
Kao da si mi pročitao misli,tu si stajao.
Vidjevši te izgubila sam glas,
A nemir je zatreperio u grudima,
Osjećala sam kako mi se obrazi rumene,
Jedino što sam poželjela je tog trenutka projuriti pored tebe.
U užurbanom koraku primijetila sam da si se okrenuo,
Te da si se samo lagano nasmiješio,
Dok sam ja projurila pored tebe kao brzi vlak,
Spuštene glave i skrivenog pogleda….
Sada kad te gotovo svakodnevno susrećem,ja se sa osjećajima borim,
U meni iznova čežnja za tvojim pogledom gori,
Što te više susrećem to sve više znam,
Da su se u meni rodili osjećaji viši od pogleda.
Promatrajući te iz daljine upijam tvoje navike,
Da bi lakše otkrila misteriju iza koje skrivaš se,
Gledam te i sve više me osvajaš svojom jednostavnošću,
Malo po malo postaješ mojom ovisnošću.
Te tvoje crne prekrasne oči pune tame,
Postale su melem mojoj duši,iskre što mojim putem sjaje,
Sada ti si postao redoviti gost moga svijeta,
Malo po malo srce sve više počinje da te treba.
Tvoj ponos i čvrsti stav čine te odvažnim,
Mnogima zaustavljaš dah jer svojim karakterom zračiš poželjnim,
Zameo me tvoj osmijeh,što je poput vina na usnama,
Svojom arom i ljepotom lagano me opija…
Od onog slučajnog susreta neprekidno mi boraviš u mislima,
Ponekad mi se učini da tvoje ime čujem kako odjekuje u zidovima,
Od toga dana ti ovdje boraviš svaki dan,
Naprosto iz misli te ne mogu izbaciti van.
Kolaš mi kao otrov u venama,
Tvoj odraz ponekad me prati i u noćnim sjenama,
Čak i u drugima zamišljam da si to ti,
Naprosto nezamjenjiv si…
Pitam se što li me je to snašlo,
Zašto li me je tvoj pogled omamio toliko snažno,
Zašto kad se susretnemo pogledom me pratiš,
Priđeš mi bliže pa se nazad vratiš?
Mora biti nešto jer i ti nešto iza pogleda skrivaš,
Kad sam u blizini uvijek se okrećeš,nikad nemaš mira,
Tako lako zavučeš se pod kožu,
I kad si kriv naljutiti se na tebe ne mogu….
Imaš nešto u sebi jedinstveno,
Nešto što u tebi je posebno i neobrisivo,
I sad kad vidim da svakim danom sve više ti pripadam,
Osjećam kao da nad zdravim razumom propadam.
Ušao si mi u srce,otvorio mi dušu,
Slomio sve prepreke što sam izgradila,sada i zidine se rušu,
Sve čime sam se branila protiv ljubavi i boli sada se pretvorilo u prah,
Ostao je samo putokaz do njegovog utočišta.
Vratio si mi vjeru u ljubav od koje sam bježala,
Pokazao njezino drugo lice koje još nisam vidjela,
Oslobodio si me strepnje od tuge i boli,
Naučio me kako se nekoga uistinu voli…
No hoćeš li tvoj osmijeh ostati tu kad nastupe hladne kiše,
Hoćeš li boraviti tu kad se ljubav izbriše,
Da li će tvoj sjajan pogled osvjetljavati put kao i sada,
Ili će u vrijeme boli nastati vječna tama?
Branila sam se i opirala baš zbog toga što bi moglo biti kada dođe kraj,
Jer nakon veselja i ljubavi na kraju ostaneš sam,
No svaki put kad te pogledam zaboravim na ono sutra,
Jer tvoj osmijeh u meni budi sunčana jutra…
Tvoj opijum naprosto je jači od mene,
Svakim tvojim pogledom i osmjehom poželim te imati pored sebe,
Svaka tvoja prisutnost vrati osmjeh na moje lice
Podari slobodu leta prema oblacima kao i kod ptice…
Postao si neizmjerni dio ovog malog mog života,
Poput rijeke što teče ispod mosta,
Postao si netko tko zna da utječe na mene,
Postao si čovjek kojeg želim pored sebe….
bez riječi...(((hug)))