Spustila se noć,prelijepa okićena zvijezdama,

Dok srebrene niti bljeskaju u jezeru što ih uzrokuje mjesečina,

Laganim tihim korakom koračam do tvojih vrata,

Dok otkucava i ponoć sa zvonikovog sata…

Došla sam ti reći da se više vidjeti nećemo,

Jer došao je trenutak kad neke stvari promijeniti moramo,

Ponekad nas život tjera na odluke koje izbjeći ne možemo,

Ma koliko voljeli nekoga,ponekad je to neizbježivo.

I dok mi sa tugom drhti glas,

U dubini duše molim se da ćeš reći da se ne odričeš nas,

Dok strepnja dušu mi razlama,

Tako bih željela da osjetim toplinu tvojih usana….

Da umjesto teških riječi ti poljubiš me,

Baš kao do jučer onako nježno zagrliš me,

Da se zbog ovog posjeta ne pokajem,

I da ti priznam da volim te….

Pitam se da li Bog ima razlog zašto razdvaja one koje se vole,

I  da li se upita ponekad da li je pogriješio u odluci kad im se već srca slome,

Da li je tako naša ljubav zapisana u zvijezdama,

Da jednostavno nije suđena da bi živjela?

Plaćao li svoje grijehe tako što nas život razdvaja,

Ili je to Božji plan da učimo iz svojih grešaka,

Da li je to samo kušnja privremena,

Jer ako nije ja ne znam kako ću dalje živjeti znajući da nisam za tebe rođena …

Ma zašto moramo proživljivati to,

Tako bolno i teško…tako nepošteno,

Zašto jednostavno sreća ne može biti svačija,

A ljubav nepobjediva?

…Kakvo će moje jutro svanuti sutra,

Znajući da sam ono najljepše izgubila,

Kako će moje srce preživjeti brodolom,na oceanovom dnu,

I biti bez tebe ostatak života u njemu?

…Molim te zaustavi ovaj trenutak i reci da još puno toga ispred nas,

Da naš san ove noći ne završava,

Da me voliš i da nećeš dozvoliti da nas pobjedi i slomi ova bol,

Koju donosi ova kušnja....ova noć…

Za tobom ostaje u srcu pustinja
mene si lagala, a druge ljubila
svaka tvoja laz
me boli jos i sad, to znas

Ni jedna kao ti nije nikada
na dlanu moju dusu imala
a ti si jedina koja me izdala

Refren 2x
Povredi me jos samo jednom
sa tobom sve je bola vredno
povredi me ja se ne bojim
da ti priznam to da jos te volim
(povredi me, povredi me, povredi me)

Na mome jastuku kao u prolazu
prodju mnoge ali dugo netraju
za noc su dobre sve
do zore dosade, to znas

Ni jedna kao ti nije nikada
na dlanu moju dusu imala
a ti si jedina koja me izdala

Refren 4x

Bok !

Evo neko vrijeme me nije bilo,pa da vam se javim.Poprilično sam bila zaposlena tako da i nisam imala vremena biti na blogu!Sorry što vam se nisam javljala,a i kad sam htijela na stranici imala sam error tj.još ga imam .Kad želim poslati komentar neće da ga utisne oglasi se obavijest da je neispravna slikovna poruka...pa ako tko što zna od toga da popravim bila bi mu zahvalna....inače zanimljivi su vam komentari i hvala što ih ostavljate.Jedan mi je bio uočljiv pa da se na njega nadovežem.Welt je imao dojam da sam po godinama negdje srednjoškolka,pa da vam otkrijem da sam daleko od toga.Evo nešto o meni.Naime 7.10 imat ću pune 24 godine,kao što znate vaga sam,radim već 4 godine i volim uglavnom puno toga.Obožavam glazbu i često uz nju imam inspiraciju za pisanje svojih pjesama kojih imam negdje oko 250 zasad.Nisam umjetnica,sve što napišem dolazi iz mene same.Što se glazbe tiče volim pomalo sve,no kao teški romantičar obožavam r'n'b,soul te stare pijesme iz 80'tih,70'tih....i drugih razdoblja....naravno volim i današnji stil od narodne,pop-a,danca pa nadalje...nisam ljubitelj teškog metala no nemam ništa protiv njega svi mi imamo svoj ukus....Volim filmove,serije,knjige(naručito kriminalističke - Mary Haggins Clark mi je najdraža spisateljica),a od serija sve pomalo no CSI Miami,New Yourk...su mi vodeći....ukratko jer bih do sutra mogla pisati što sve volim.Eto sad idem na utakmicu vidjeti kako mi brat igra stoga vas pozdravljam....do skorog javljanja,a vi se slobodno javite....Angy!

Ja umirem danima bez tebe,

ovo vrijeme kao da se okrunilo protiv nas,

danima te nisam vidjela...nema te pored mene,

još malo i samo što ti nisam zaboravila glas...

Bojim se da ću te izgubiti....da će se srce slomiti,

poput stakla u milion sitnih komadića,

bojim se,jer neću te moći preboljeti,

jer sam te previše zavoljela....

U tvom pogledu moje srce se topi poput leda,

od tvog dodira drhtim baš kao poput djeteta....

volim te i ti to znaš...nikad od tebe to nisam niti sakrivala,

volim te i ne bojim se priznati na glas,jer to je istina.

U mom životu ti si nešto najljepše što mi se moglo dogoditi,

Mada mnogo boli sam pretrpjela,

No ipak ne bih željela promijeniti,

Niti jedan djelić koji sam sa tobom proživjela….

I sad ova tišina…ta gluha strepnja u meni uništava dušu,

Jer strah od gubitka je u meni jači,

Strah i sumnje da te ne izgubim u meni sve ruše,

Jer bez tebe u ovom životu dalje se ne bi mogla snaći…

Ovi ključni trenutci što u meni zaziru i sad dok ove stihove pišem,

Ja stojim na rubu ponoru sama,

Oči pune suza,na glas svim srcem plačem,

U ovoj hladnoj noći što je prekrila magla….

….Volim te i želim biti uz tebe u svakom dijelu tvog života,

U trenucima kad te život savlada,

…volim te i želim te poštediti  onog osjećaja bola,

Koji život donosi svima nama…

Kad bi me barem malo razumio,možda bi bilo lakše,

Možda bi primijetio ovu ljubav što osjećam za tebe,

Možda bi stvorio maleni kutak za sreću i za sve uspomene naše,

Što bi stvarali po malo kroz vrijeme…

Ja sam tu,u svako doba…i uvijek ću za tebe tu biti,

Ma kakvo da nas vrijeme snašlo,toliko ti to dugujem,

Ja sam tu…i tu ću ostati,

a sve zbog tog što te volim i što ću te uvijek voljeti….

Lijepo je imati nekoga pored sebe,

 Nekoga sa kim možeš podijeliti sreću i tugu,

Nekoga tko će te voljeti i cijeniti,

Sa nekim s kim možeš  svoje snove dijeliti.

Divan je osjećaj kada te voljena osoba drži za ruku,

Kada u njegovom pogledu prepoznaš poseban sjaj,

Netko kome se možeš povjeriti i biti uz njega,

Svaki put kada te najviše zatreba.

Dovoljan je mali pokret ruke i pogled,

Da bi osjetio žar ljubavi i lepršavost,

Tako malo da osjetiš nemir i uzbudljivost,

Tako malo,a tako neopisivo.

Čarolija ljubavi nas čini plemenitima,

Ponekad kad nas rastuže čak i ranjivima,

Ali za svaki postupak postoji razlog koji nas uči,

Da greške ne ponavljamo i da postanemo bolji.

Strast poljupca dvoje ljudi spaja ponekad kroz cijeli život,

On je kao prepoznavanje svoje duše što je negdje od nas bila daleko,

Netko koga smo čekali godinama,

Da bi sa njim poslije cijeli život dijelio.

U malim stvarima istinska sreća se krije,

Da bi nekoga uistinu voljeli potrebne su duše dvije,

U malim nitima krije se melem ljubavi,

Koji u nama radost i plemenitost probudi.

Da,doista ona čini čuda,

Ponekad zbog nje osjećamo se kao luda,

Ponekad nas nasmijava,ponekad i rastuži,

Spaja nas pa potom nas razdvoji.

Ali ništa ne može zamijeniti onaj trenutak istinske sreće,

Kada nas dirne u srce,kada poželimo da dotaknemo nebo,

Ništa nije divno kada se osjećaš ushićenim,

Tako posebno,tako vrijedno…

Kada bi samo njezina ruka obgrlila čitav svijet u svim dušama,

Izbrisala gorčinu,ljutnju i tugu u napuštenim srcima,

Obrisala suze svim ranjenima,svim izgubljenima,

Što su se izgubili životnim putem postavši ogorčenima.

Kad bi njezina poruka obišla svijet,

Učinila bi mnoga čuda i promijenila sve,

Kada bi umjesto mržnje i rata zavladao mir,

Bilo bi svima lakše,bili bi sretniji…

Ako ikada osjetiš dodir njezine meke ruke,

Osjetiti ćeš plavetnilo i ushićenost njezine ljepote,

Ako te slučajno povrijedi i napusti te,

Ne brini ona uvijek na kraju tebi vrati se…

Pogledaj gdje smo dospjeli nakon svega,

 Shvaćaš li da između nas više ljubavi nema,

Danima izbjegavaš ti mene,danima ja izbjegavam tebe,

Da svakom svađom sve više me udaljavaš od sebe?

Vidiš li da postajemo stranac jedno prema drugom,

I da svaki susret završi sa teškim riječima i bolom,

Ponekad i riječi su suvišne da bi bilo jasno,

Jer ljubav je izumrla i za sve je postalo kasno.

Ne gledaj me tako i ne podiži na mene ton,

Jer tako se obraćaj njoj,

Što misliš da ne znam za tvoje susreta sa njom,

I da joj potajice ulaziš u dom?

Misliš da ne znam da te zove svaki dan,

Da njezino ime zoveš usred sna,

Zar ti ja ličim na nekog tko će povjerovati u tvoje laži,

I izlike za nekakve poslove na koje se stalno vadiš?!

Dovoljno je da stanem pored tebe i osjetim njezin parfem na tvojoj koži,

Da bježiš od mene svaki put kad ti pogledam u oči,

Izdaješ se sam u svojim lažima,

Jednu priču mijenjaš na stotinu načina.

Stoga nemoj me uvjeravati da umišljam neke stvari,

Spremi svoje kofere i k njoj se vrati,

Ostavi ključeve od moga stana,

Jer od danas za tebe zatvorena su njihova vrata.

Ne diraj taj sat,jer to je moje,

Kupi si sam drugi da bi bilo tvoje,

Sve što si dobio od mene tu ostaje,

Jer ovakvim ponašanjem ništa niti ne zaslužuješ.

Pokupi svoje stvari i odlazi,

Jer ništa više ovdje te neće zadržati,

Idi i ne podiži na mene ton,

Htio ili ne ali među nama sve je gotovo.

Kasno ti je da se sada kaješ,

Na to si trebao misliti ranije,

Kasno ti je da se opravdavaš,

I da mi se poslije svega sada ispričavaš.

Ne treba mi takav čovjek kao ti,

Već negdje iza ugla netko bolji će se pojaviti,

Nisi ti jedini na ovom svijetu,

Nisi niti vrijedan da mi zbog tebe suze niz lice poteku.

Odlazi i za sobom zatvori vrata,

Od sada dalje nastavljam kroz život sama,

Pošto ti nisam bila jedina,niti dovoljna,

Što kažeš na to da ti više niti ne pripadam?

Zato pokupi svoje stvari i idi,

Neka te sada ona u svoj život primi,

Sa njom sada slobodno možeš dijeliti sve,

A ja ću biti sretnija bez tebe.

Naći ću nekog boljeg tko će me za razliku od tebe znati cijeniti,

Netko tko će me doista voljeti,

A ti na dalje snalazi se sam,

Jer za sve učinjeno to ti je i zasluga.

Nisi znao da mogu i ja biti okrutna,

E pa vidiš tako ti je to jer djelomično je to i tvoja odluka,

Zbog tvoje nevjere i laži sam takva,

Zbog tvojeg nepoštivanja i gorčine moram ostati jaka.

Jaka da se suočim sa svim što si mi učinio iza leđa,

Zbog tuđih ismijavanja što mi dušu vrijeđa,

Zbog izdaje od onoga koga voliš,

Zbog same sebe da sve ovo iza sebe zatvorim…

I sad me pitaš zbog čega sam ljuta,

Dok sa mnom te dijeli druga?

Sad me pitaš a dobro sve si znao,

Stoga odlazi k onoj s kojom si me izdao.

Odlazi,pored mene više te ništa ne zadržava,

Ono što je davno bilo sad je samo uspomena,

Odlazi jer već je krajno vrijeme

Nema više ničega između tebe i mene…..

Po prvi put otvaram vrata svoje duše,

I postajem ono što sam oduvijek bila,iz čega se godinama krijem,

Otvaram vrata i izlazim iz sjene,

Sve ono lažno od sada ostavljam iza sebe.

Ne želim više živjeti u zabludi,lažima i boli,

Jer u meni se krije nešto iskreno i nešto što volim,

Sputavali su me mnogi i često na kraju iznevjerili,

A smatrala sam ih da su mi bili prijatelji.

Slomili su mi krila i oduzeli slobodu,

Uvijek me vodili samo putem prema porazu,

Zaslijepili me iluzijama koje me čine nekim tko zapravo nisam,

Moj pravi inditet izbrisali su sa mog lica.

Danas ja se oslobađam svih ti laži i krećem sama,

Na put prema nečem iskrenijem,negdje gdje više nije zabluda i tama,

Ponovo moja krila će zarasti i vinuti me u visine,

Prema pravom putu,na put do svoje blizine…

Ovo je moj novi početak,moje putovanje,

Kroz sve što volim,kroz puteve razne,

Pronašla sam svoj put,svoj san koji moram da ostvarim,

Pronašla sam vrata što su bila zaključana i sad želim da ih otvorim.

Moji snovima ponovo vratio se sjaj,

Da ću u svojim ciljevima uspjeti sada znam,

Neću dopustiti da ih ponovo netko uruši,

Sve što se dugo gradilo da mi netko za sekundu sruši.

Ja znam i vjerujem da uspjeti mogu,

Da ću izbrisati svaki trag što vodi prema bolu,

Vjerujem da ovo sunce na nebu i za mene sije,

Vjerujem da za novi početak kasno nije.

U meni još je toliko toga što želim pokazati svijetu,

Želim pokazati svoje pravo lice prema svijetlu,

Želim da i drugi vide što znam i što ostvariti mogu,

Da i tako drugi u sebi probude zaspalu nadu.

Otvaram oči po prvi put jasnije vidim i znam što želim,

Jer sve mi je na dohvat ruke ono čemu odavno težim,

Osjećam u srcu uzbuđenje i snagu,

Jer još tako malo dijeli me prema uspjehu.

Sada konačno se osjećam vrijedno i da nešto zapravo i postižem,

Da sve što činim,nekome pomaže,

Neka moja ljubav pruži ruku onom kom je potrebna,

Da i na tužnom licu zasjaji iskra osmjeha.

Mnogi od nas su izgubili vjeru u sebe,

I žive na rubu propasti,na rubu samoće,

Bore se sa svakim poteškoćama da bi opstali,

Zato pokažimo svoju toplinu da bi im pomogli.

Toliko je ljudi koji našu pomoć trebaju,

Koji za boljim životom šansu nemaju,

Mnogi su ostali sami i prosjaci na ulicama,

Zar smo toliko slijepi da ne vidimo u njihovim očima trag prema suzama.

I ja sam nekad bila jedna od tih slijepaca,

 Ali sada konačno sam skupila snagu jer takvo što mi ne treba,

U mome srcu rodila se za druge nada,

Kome je moja pomoć vrednija i potrebna.

Neka moja poruka stigne diljem svijeta,

Jer možda još u nečijim očima ima svijetla,

Svijetlo što će prepoznati one kojima je pomoć potrebna,

I ispunit ga sa radošću u mnogim srcima.

Neka ova poruka još nekoga izvede iz sjene,

Neka ona probudi plemenitost u nama,kao što je probudila mene,

Otvorimo srca i skinimo poveze sa očiju,

Jer svaka ruka je nečiji spas  prema nekomu…

Znam da još ima netko kome je stalo,

Da svoju ljubav pruži,pa barem i samo malo,

Znam da na ovom svijetu još živi ljubav i nada,

Zato pomozimo onima kojima je naša ruka potrebna…