Danima!
Danima te već nisam susrela,
Niti tamo gdje si često znao biti,
Danima već nisam vidjela svježinu tvoga pogleda,
U kojem si svoju tajnu znao kriti.
Od posljednjeg susreta kada si došao sa drugom ženom,
Nisam te vidjela,kao da si nestao netragom,
Od tada pokušavala sam te iz misli izbrisati,
Ali to mi baš i ne uspijeva,
Pokušavam zaboraviti prošlost i krenuti dalje,
Ali koliko se trudila,nemam dovoljno snage.
Nešto me još u onim tamnim očima privlači,
Njihov pogled i dalje mi pažnju odvlači,
Iako znajući da je ljubav usnula,
Moja duša toplinu u sebi i dalje osjeća.
Ne mogu zaboraviti onaj divan osmijeh sa tvog lica,
Slobodu tvoga duha,kao let ptica,
Ne mogu se oduprijeti od misli što me do tebe nose,
Zaboraviti tvoje lice i sve one osmjehe.
Danima u mom srcu žamor vlada,
Od kada nisi tu u duši mi vlada tama,
Tuga se uvukla lagano pod kožu,
Od nje ne mogu pobjeći,zarobljena sam u bolu.
Danima osjećam nemir i želju da te tražim,
Jer nedostaju mi tvoji pogledi plahi,
Nedostaješ mi ti,mada ne bi smio,
Nedostaješ mi crni anđele,gdje si se skrio?
Ne želim više stanovati u ovoj tami,
Oprostit ću sve,samo se javi,
Ne mogu više boraviti u usamljenim noćima,
Nedostaješ mi ti,nedostaje mi tvoj divni sjaj u crnim očima…
ova pjesma je puna ljubavi, ali i tuge.. nažalost sve je to u sferi ljudskih osjećaja.. pozz...